Jedna od istraživačkih aktivnosti u okviru radnog paketa 1 je bila mapiranje potreba i nedostataka u vještinama u socijalnimpoduzećimaza radnu integraciju(SPRI) u 13 partnerskih zemalja projekta. Napravljena jeu obliku empirijske analize mapiranjavještina potrebnih za obavljanje poslova i popunjavanje praznina u vještinama u SPRI-ovima, s ciljem profiliranja zahtjeva za osposobljavanjem triju glavnih profesionalnih profila, „upravitelja/pokretača” (npr. menadžeri, koordinatoriu području,IT specijalisti); "podupiratelji" (npr., treneri i mentori) i radnici s potrebama za podrškom[1]. Intervjui licem u lice su provedeni s 403 osobe (89 „upravitelja/pokretača“, 145 podupiratelji 169 radnika s potrebama za podrškom) iz uzorka od oko 100 WISE-ova u 13zemalja diljem EU-a. Istraživanje je analiziralo dostupne vještine koje se smatraju najrelevantnijima za gore navedene kategorije radnika te nedostatkeu vještinama. Uz to, ispitani su razlozi za takve nedostatke u vještinama, njihovi učinci na SPRI-ove i strategije za njihovo rješavanje.Analiza potreba za vještinama i nedostatcimavještina istaknula je četiri ključna nalaza.Prvo, pokazalo seda se SPRI-ovi suočavaju s određenim izazovima u usporedbi s konvencionalnim poduzećima. Razina posjedovanja vještina u sve tri skupine ispitanika jebilaprilično dobra, s tim da su upravitelji/pokretačii podupirateljiposebno svjesni širokog skupa vještina potrebnih za rad u socijalnim poduzećima za radnu integraciju. Analiza podataka nije istaknula nikakve značajne razlike među zemljama, ali je potvrdila da postoji značajan prostor za poboljšanje. Neuspjeh u naslovljavanjunedostataka vještina smatra se posebno rizičnim jer bi mogaougroziti sposobnost SPRI-ova da pomognu trenutnim i/ili novim SPRI-ovima i dovesti do povećanog opterećenja osoblja. Drugim riječima, praznine u vještinama mogle bi ometati proces radne integracije.Drugo, različite skupine ispitanika odabrale su specifične vještine kao posebno relevantne.Upravitelji/pokretačisu ocijenili upravljačke vještine vrlo važnima: od osmišljavanja strategija za razvoj SPRI-a i donošenja odluka do uključivanja u izravne odnose sa zaposlenicima radi koordinacije njihovih aktivnosti i motiviranja. Među ostalim vještinama, pregovaranje s klijentima, osobito osima iz privatnog sektora, percipirano je kao vrlo relevantno. Podupirateljisu istaknuli višestruku prirodu posla jer se bave različitim aktivnostima, uključujući planiranje radnog vremena i prostora, pomoć i podršku radnicima s potrebama za podrškom uobavljanju njihovih zadataka te upravljanje i izvještavanje o aktivnostima svojim nadređenima i koordinatorima. Potrebna je kombinacija „tvrdih“i „mekih“vještina, čija ravnoteža također varira ovisno o specifičnojulozi koju preuzima podupirateljunutar organizacije. Međutim, ono što se jasno pokazalo jest da je "pomoć radnicima kojima je potrebna podrška za njihov posao" presudna kada se gleda na podupiratelje. U intervjuima je istaknuto da aktivnosti savjetovanjai mentorstva, u nekim slučajevima, imaju za cilj potaknuti radnike na njihov vlastiti razvojna poslu: one pogoduju pozitivnom ozračju i čak se dotiču nekih osobnih aspekata koji utječu na posao.
Neki ispitanici smatraju da su dobili sve potrebne alate zaupravljanje podrškom i savjetovanjem radnika s potrebama za podrškom. Bilo je slučajeva u kojima je nedostatak osposobljavanja vezanzapsihološke aspekte posla, kao i različite tipologije invaliditetakoji su radnici mogli imati, utjecaona učinkovitost aktivnosti podupiratelja. Konačno, "suradničke, komunikativne i operativne vještine" bile su ključne za radnike s potrebama za podrškom kako bi obavljali svakodnevne radne aktivnosti s točnošću, preciznošću teautonomno. Važnost pojedinih vještina ovisila je o vrsti ekonomskedjelatnosti koju su obavljali, a koja je u intervjuiranom uzorku bila u rasponu od proizvodnje do administrativnih/uredskih djelatnosti, ugostiteljstva i gospodarenja otpadom.Treće, kada se gledaju vještine upravitelja/pokretača, starost organizacije čini razliku. SPRI-ovi u start upfazitrebaju izgraditi nove vještine kako bi zaposlili najprikladnije osoblje i razvili učinkovite radne timove, dok u strukturiranijim SPRI-ovimarazvoj organizacijskih strategija i strategija donošenja odluka dolazi u prvi plan.Konačno, s usporednog gledišta, sve tri skupine ispitanika smatraju da specijalizirana tehnička znanja vezana uz medije i tehnologiju nisu relevantna; to se može pripisatiključnojulozikoju igraju meke vještine i drugo tehničko znanje potrebno za pomoć radnicima u obavljanju njihovih radnih zadataka u SPRI-u.U kontekstu rješavanja nedostataka u vještinama, ispitanici smatraju aktivnosti osposobljavanja posebno važnima. Na temelju njihovih odgovora, obuka se primarno financira vlastitim sredstvima SPRI-a: većina SPRI-ovaosiguravaju interno osposobljavanje ili podržava sudjelovanje zaposlenika u eksternom osposobljavanju.Gledajući razloge koji stoje iza nedostataka u vještinama, upravitelji/pokretačii podupirateljiizrazilisu slična mišljenja identificirajući nedostatak ekonomskih resursa kao vrlo važan čimbenik, a nedostatak motivacije kao najmanje relevantan razlog. Kako bi se uhvatilo u koštac s nedostatkom resursa, jedna strategija je podržati pristup SPRI-ova privatnimshemama financiranja poticanjem njihove želje za suradnjom putem mehanizama međusobnepotpore.Dodatna prepreka popunjavanju nedostataka u vještinamaje nedostatak vremena, što je obično prepreka u vezi s aktivnostima osposobljavanjau malim organizacijama. SPRI-i, posebno kada su male veličine, bore se da odvoje osoblje od njihovih potrebnih radnih aktivnosti. U tim situacijama, osposobljavanjekoje se provodi unutar organizacija i kombinira teoretske i praktične aktivnosti može pomoći SPRI-ovima da prevladaju ovaj problem.Štoviše, prema ispitanicima, posebno je teško identificirati optimalne aktivnosti osposobljavanja za poboljšanje sposobnosti podražavatelja i radnika s potrebama za podrškom. Aktivnosti osposobljavanja mogu biti stresne, posebno za radnike s potrebama za podrškom, kada nisu u potpunosti prilagođene za rješavanje nedostataka njihovih specifičnih vještina. Stoga je važno uložiti vrijeme i energiju u prilagođavanje osposobljavanjai obrazovanja specifičnim potrebama primatelja. Ključno individualizirano i ciljano osposobljavanje osmišljeno i planirano na temelju stvarnih potreba i sposobnosti radnika.
Naposljetku, rezultati naglašavaju važnost daljnjih istraživanja o sadržaju i modalitetima osposobljavanja, koji će se uslijediti u okviru projekta B-WISE.
***
[1] Npr., osobe s fizičkim i/ili osjetilnim invaliditetom; osobe s intelektualnim teškoćama i/ili poteškoćama u učenju; osobe s psiho-socijalnim poteškoćama i/ili mentalnim bolestima; osobe s poremećajima ovisnosti o drogama; osuđenici i bivši osuđenici; osobe koje su dugotrajno nezaposlene; beskućnici; tražitelji azila, izbjeglice i migranti; NEETs; žene koje su preživjele nasilje i pripadnice etničkih manjina.